Masena spektrometrija: kako se dokazuje da je u bočici pravi peptid

Ako je HPLC čistoća odgovor na pitanje „koliko je čisto“, masena spektrometrija (MS) odgovara na pitanje „što je to“. Ona mjeri masu molekule. Budući da se masa peptida može točno izračunati iz njegove sekvencije, poklapanje izmjerene i izračunate mase osnovni je dokaz identiteta.
Kako radi maseni spektrometar
Uređaj ne mjeri masu izravno. Molekule najprije pretvara u ione, odnosno daje im naboj, a zatim mjeri omjer mase i naboja, koji se označava s m/z. Za peptide se najčešće koriste dva načina ionizacije:
- Elektrosprej (ESI): otopina se raspršuje u sitne kapljice pod visokim naponom. Peptidi pritom često prime više protona, pa se ista molekula vidi kao nekoliko signala, s jednim, dva ili tri naboja.
- MALDI-TOF: peptid se pomiješa s matricom i izloži laserskom impulsu. Ovdje se peptid obično vidi s jednim nabojem.
Elektrosprej se često veže izravno na HPLC uređaj. Ta se kombinacija zove LC-MS i svakom piku s kromatograma daje i njegovu masu.
Primjer: tripeptid GHK
Tripeptid GHK (glicin, histidin, lizin) ima molekulsku formulu C14H24N6O4. Njegova prosječna molarna masa iznosi 340,38 g/mol, a monoizotopska masa, koja se računa samo od najzastupljenijih izotopa svakog elementa, iznosi 340,19.
U ESI spektru zato očekujemo:
- signal [M+H]+ na m/z 341,19, odnosno molekulu s jednim dodanim protonom,
- slabiji signal [M+2H]2+ na m/z 171,10, s dva protona, pa je vrijednost m/z upola manja.
Uređaji visoke razlučivosti pokazuju i izotopni obrazac, niz manjih pikova pokraj glavnog. Razmak između njih otkriva naboj: on iznosi 1 kod iona s jednim nabojem, a 0,5 kod iona s dva.
Signali koji zbunjuju, a normalni su
Uz očekivane ione na spektru se često vide i adukti: ista molekula s natrijem, [M+Na]+, koja je 22 jedinice teža od [M+H]+, ili s kalijem, [M+K]+, teža za 38. Natrija ima posvuda, pa ti signali nisu znak lošeg peptida. Važno je da laboratorij navede koji je ion uzeo kao potvrdu.
Što masena spektrometrija ne vidi
- Isti sastav, drugi redoslijed. Peptidi GHK i KHG imaju potpuno istu masu. Da bi se potvrdio redoslijed, molekula se u uređaju razbija na dijelove (tandemska masena spektrometrija, MS/MS), pa se sekvencija čita iz masa tih dijelova.
- Izomere. Leucin i izoleucin imaju istu masu, kao i L- i D-oblik iste aminokiseline. Obična MS ih ne razlikuje.
- Količinu. Različite se molekule ne ioniziraju jednako lako, pa visina signala ne govori koliko čega ima. Za čistoću je potreban HPLC.
Kada je MS osobito korisna
Najviše podataka daje kombinacija LC-MS. Ako uz glavni pik postoji nečistoća, njezina masa često otkriva što je ona: lanac kojem nedostaje jedna aminokiselina lakši je točno za masu te jedne karike, a oksidirani metionin teži je za 16 jedinica. Tako se vidi i odakle nečistoća potječe, iz sinteze ili iz razgradnje.
Kako izgleda dobar MS nalaz
- Navedene su teorijska i izmjerena masa, kao i vrsta iona.
- Razlika između njih je u granicama točnosti uređaja.
- Spektar je priložen ili se može dobiti na zahtjev.
- Broj serije odgovara bočici.
Certifikate za naše serije, s rezultatima čistoće i identiteta, možete pogledati ili zatražiti putem stranice Certifikati.
Pogledaj katalog