Plaćanje pouzećem · dostava za 1–3 dana diljem Srbije · besplatna bakteriostatska voda uz svaki vial
Svi članci

Kako nastaje peptid: sinteza na čvrstoj fazi, korak po korak

Gotovo svi kratki i srednji peptidi danas nastaju istim postupkom: sintezom na čvrstoj fazi, poznatom po engleskoj kratici SPPS (solid-phase peptide synthesis). Postupak je 1963. godine objavio američki kemičar Robert Bruce Merrifield, a 1984. godine za njega je dobio Nobelovu nagradu za kemiju.

Ideja: lanac pričvršćen za zrno

Prije Merrifielda peptidi su se izrađivali u otopini. Nakon svakog dodavanja aminokiseline proizvod se morao izdvojiti i pročistiti, pa je sinteza duljeg lanca mogla trajati mjesecima.

Merrifieldova ideja bila je da se prva aminokiselina veže za sitna, netopljiva zrna polimerne smole, a da lanac zatim raste na zrnu. Reagensi se dodaju u suvišku, a ono što nije izreagiralo jednostavno se ispere. Proizvod sve vrijeme ostaje na smoli, pa izdvajanje nakon svakog koraka više nije potrebno.

Zanimljivo je da kemijska sinteza ide u suprotnom smjeru od prirodne. U stanici ribosom gradi lanac od N-kraja prema C-kraju, a SPPS kreće od C-kraja: prva aminokiselina na smoli posljednja je u sekvenciji.

Jedan ciklus sinteze

Danas se najčešće koristi takozvana Fmoc kemija. Svaka nova aminokiselina dolazi s privremenom zaštitom na amino-skupini (Fmoc), kako ne bi reagirala sama sa sobom. Bočni lanci imaju trajnije zaštitne skupine koje ostaju do kraja sinteze. Jedan ciklus izgleda ovako:

  • Skidanje zaštite: blaga baza, najčešće piperidin, uklanja Fmoc skupinu s kraja lanca na smoli, pa je amino-skupina slobodna.
  • Ispiranje: suvišak reagensa ispere se otapalom.
  • Vezanje: sljedeća aminokiselina, aktivirana posebnim reagensom, dodaje se u suvišku i gradi novu peptidnu vezu.
  • Ponovno ispiranje, pa sljedeći ciklus.

Za peptid od trideset aminokiselina taj se ciklus ponavlja dvadeset devet puta. Danas to rade automatski sintetizatori, u količinama od nekoliko miligrama do više kilograma.

Zašto svaki korak mora uspjeti gotovo savršeno

Jedan ilustrativan izračun pokazuje koliko je postupak nemilosrdan. Ako svako vezanje uspije kod 99 % lanaca, nakon 29 vezanja pune je duljine oko 75 % lanaca. Ako uspije kod 98 %, pune duljine ostaje samo oko 56 %. Ostatak čine lanci kojima nešto nedostaje.

Odatle dolaze tipične nečistoće sirovog peptida:

  • Delecijske sekvencije: lanci kojima nedostaje jedna aminokiselina jer jedno vezanje nije uspjelo.
  • Skraćeni lanci: lanci koji su prestali rasti negdje na pola puta.
  • Ostaci zaštitnih skupina koje na kraju nisu potpuno uklonjene.
  • Racemizacija: dio aminokiselina prelazi iz prirodnog L-oblika u njegov zrcalni odraz, D-oblik.
  • Sporedne reakcije pojedinih aminokiselina, na primjer asparaginske kiseline.

Te su nečistoće kemijski vrlo slične željenom peptidu. Ne vide se ni golim okom ni na vagi, nego tek dobrom analitikom.

Odvajanje, pročišćavanje i sušenje

Na kraju sinteze jaka kiselina, trifluoroctena kiselina (TFA), istodobno odvaja peptid od smole i skida zaštitne skupine s bočnih lanaca. Sirovi peptid se istaloži, a zatim pročisti preparativnom HPLC kromatografijom: smjesa prolazi kroz kolonu, lanci se razdvajaju, a sakupljaju se samo frakcije s dovoljno čistim proizvodom. Te se frakcije spajaju i liofiliziraju.

Nakon pročišćavanja u prisutnosti TFA peptid je najčešće u obliku trifluoroacetatne soli. Ta se sol često zamjenjuje acetatom i zato u nazivima peptida viđate dodatak „acetat“. To nije druga tvar, nego drugi pratitelj (protuion) istog peptidnog lanca.

Što to znači za vas

Sinteza objašnjava zašto se kvaliteta peptida ne može procijeniti po izgledu. Lanac kojem nedostaje jedna aminokiselina i pravi peptid izgledaju isto: kao bijeli prah. Razliku pokazuju HPLC, koji mjeri koliko ima glavnog lanca u odnosu na ostale, i masena spektrometrija, koja potvrđuje da glavni lanac ima točnu masu.

Pogledaj katalog