Plaćanje pouzećem · dostava za 1–3 dana diljem Srbije · besplatna bakteriostatska voda uz svaki vial
Svi članci

HPLC čistoća: što jedan postotak ne govori

Na gotovo svakom certifikatu analize peptida prvi je broj HPLC čistoća: 98 %, 99 %, ponekad i 99,9 %. To je koristan podatak, ali opisuje samo jednu stranu kvalitete. Da biste znali što on znači, treba znati kako nastaje.

Kako HPLC mjeri čistoću

HPLC (tekućinska kromatografija visoke djelotvornosti) razdvaja molekule dok prolaze kroz kolonu napunjenu sitnim česticama. Za peptide se najčešće koristi kolona obrnutih faza, označena kao C18. Kroz nju teče smjesa vode i acetonitrila s malo trifluoroctene kiseline, a udio acetonitrila tijekom analize raste. To se zove gradijent. Peptidi se razdvajaju po tome koliko su hidrofobni: oni koji manje vole vodu dulje se zadržavaju u koloni.

Na izlazu iz kolone je UV detektor, najčešće podešen na 214 do 220 nm, valnu duljinu na kojoj svjetlost upija sama peptidna veza. Rezultat je kromatogram, linija s pikovima. Svaki je pik jedna tvar, a površina pika približno odgovara njezinoj količini.

Čistoća je udio površine glavnog pika u zbroju površina svih pikova. Ako glavni pik čini 98 % ukupne površine, čistoća je 98 %.

Prvo: čistoća ne dokazuje identitet

HPLC pokazuje da u uzorku prevladava jedna tvar, ali ne i koja je to tvar. Savršeno čist pik može biti pogrešan peptid. Identitet se potvrđuje drugom metodom, masenom spektrometrijom, koja mjeri masu molekule. Zato ozbiljan certifikat uvijek sadrži oba rezultata.

Drugo: čistoća nije količina

HPLC uspoređuje peptid samo s onim što UV detektor vidi. Mnogo toga u bočici on ne vidi:

  • vodu koja je zaostala nakon liofilizacije,
  • protuione, odnosno trifluoroacetat ili acetat vezan za peptid,
  • soli i pomoćne tvari poput manitola.

Zato peptid može imati čistoću od 99 %, a da sam peptidni lanac ipak čini manji dio ukupne mase praha. Taj se udio zove neto sadržaj peptida i mjeri se posebnim metodama, na primjer analizom aminokiselina ili određivanjem dušika. Kod sintetskih peptida neto je sadržaj obično između 70 i 90 %. To nije mana, nego kemija: nakon pročišćavanja peptid nosi svoje protuione i nešto vode.

Iz istog razloga neki nalazi, uz čistoću, navode i izmjerenu količinu peptida u bočici, uspoređenu s deklariranom.

Treće: rezultat ovisi o metodi

Dva laboratorija mogu za isti uzorak dobiti različite postotke, i oba mogu biti u pravu. Rezultat ovisi o:

  • Koloni i gradijentu. Brza metoda slabije razdvaja. Nečistoća koja izlazi zajedno s glavnim pikom ostaje skrivena u njemu i podiže čistoću. Dulja metoda bolje razdvaja i obično daje nešto niži, ali vjerodostojniji broj.
  • Valnoj duljini. Neke nečistoće upijaju svjetlost drugačije od peptida.
  • Integraciji. Gdje je povučena bazna linija i koji se mali pikovi računaju mijenja konačni broj, osobito kada se integrira ručno.
  • Referentnom standardu. Usporedba s čistim standardom istog peptida potvrđuje gdje se pik nalazi. Bez njega se zaključuje posredno.

Nije neobično da isti uzorak u brzoj metodi pokaže preko 99 %, a u duljoj i preciznijoj nekoliko postotaka manje. To ne znači da se peptid pokvario između dviju analiza, nego da su metode različite.

Kako izgleda dobar HPLC nalaz

  • Navedena je metoda, a idealno i kolona, gradijent i valna duljina.
  • Priložen je kromatogram s tablicom pikova, ili se može dobiti na zahtjev.
  • Broj serije na nalazu odgovara broju serije na bočici.

Uz čistoću i identitet, potpunu sliku daju i testovi na endotoksine, teške metale i mikrobiološku čistoću. Nalaze za naše serije možete pogledati ili zatražiti putem stranice Certifikati.

Pogledaj katalog