HPLC čistoća: šta jedan procenat ne govori

Na skoro svakom certifikatu analize peptida prvi broj je HPLC čistoća: 98 %, 99 %, ponekad i 99,9 %. To je koristan podatak, ali opisuje samo jednu stranu kvaliteta. Da biste znali šta on znači, treba znati kako nastaje.
Kako HPLC meri čistoću
HPLC (tečna hromatografija visokih performansi) razdvaja molekule dok prolaze kroz kolonu napunjenu sitnim česticama. Za peptide se najčešće koristi reverzno-fazna kolona, označena kao C18. Kroz nju teče smeša vode i acetonitrila sa malo trifluorosirćetne kiseline, a udeo acetonitrila tokom analize raste. To se zove gradijent. Peptidi se razdvajaju po tome koliko su hidrofobni: oni koji manje vole vodu duže se zadržavaju u koloni.
Na izlazu iz kolone je UV detektor, najčešće podešen na 214 do 220 nm, talasnu dužinu na kojoj svetlost upija sama peptidna veza. Rezultat je hromatogram, linija sa pikovima. Svaki pik je jedna supstanca, a površina pika približno odgovara njenoj količini.
Čistoća je udeo površine glavnog pika u zbiru površina svih pikova. Ako glavni pik čini 98 % ukupne površine, čistoća je 98 %.
Prvo: čistoća ne dokazuje identitet
HPLC pokazuje da u uzorku dominira jedna supstanca, ali ne i koja je to supstanca. Savršeno čist pik može da bude pogrešan peptid. Identitet se potvrđuje drugom metodom, masenom spektrometrijom, koja meri masu molekula. Zato ozbiljan certifikat uvek sadrži oba rezultata.
Drugo: čistoća nije količina
HPLC poredi peptid samo sa onim što UV detektor vidi. Mnogo toga u bočici on ne vidi:
- vodu koja je zaostala posle liofilizacije,
- kontrajone, odnosno trifluoroacetat ili acetat vezan za peptid,
- soli i pomoćne supstance poput manitola.
Zato peptid može da ima čistoću od 99 %, a da sam peptidni lanac ipak čini manji deo ukupne mase praha. Taj udeo se zove neto sadržaj peptida i meri se posebnim metodama, na primer analizom aminokiselina ili određivanjem azota. Kod sintetskih peptida neto sadržaj je obično između 70 i 90 %. To nije mana, već hemija: posle prečišćavanja peptid nosi svoje kontrajone i nešto vode.
Iz istog razloga neki nalazi, pored čistoće, navode i izmerenu količinu peptida u bočici, upoređenu sa deklarisanom.
Treće: rezultat zavisi od metode
Dve laboratorije mogu da dobiju različite procente za isti uzorak, i obe mogu da budu u pravu. Rezultat zavisi od:
- Kolone i gradijenta. Brza metoda slabije razdvaja. Nečistoća koja izlazi zajedno sa glavnim pikom ostaje skrivena u njemu i podiže čistoću. Duža metoda bolje razdvaja i obično daje nešto niži, ali verodostojniji broj.
- Talasne dužine. Neke nečistoće upijaju svetlost drugačije od peptida.
- Integracije. Gde je povučena osnovna linija i koji se mali pikovi računaju menja konačni broj, naročito kada se integriše ručno.
- Referentnog standarda. Poređenje sa čistim standardom istog peptida potvrđuje gde se pik nalazi. Bez njega se zaključuje posredno.
Nije neobično da isti uzorak u brzoj metodi pokaže preko 99 %, a u dužoj i preciznijoj nekoliko procenata manje. To ne znači da se peptid pokvario između dve analize, nego da su metode različite.
Kako izgleda dobar HPLC nalaz
- Navedena je metoda, a idealno i kolona, gradijent i talasna dužina.
- Priložen je hromatogram sa tabelom pikova, ili se može dobiti na zahtev.
- Broj serije na nalazu odgovara broju serije na bočici.
Pored čistoće i identiteta, potpunu sliku daju i testovi na endotoksine, teške metale i mikrobiološku čistoću. Nalaze za naše serije možete pogledati ili zatražiti preko stranice Certifikati.
Pogledaj katalog