Masena spektrometrija: kako se dokazuje da je u bočici pravi peptid

Ako je HPLC čistoća odgovor na pitanje „koliko je čisto“, masena spektrometrija (MS) odgovara na pitanje „šta je to“. Ona meri masu molekula. Pošto se masa peptida može tačno izračunati iz njegove sekvence, poklapanje izmerene i izračunate mase osnovni je dokaz identiteta.
Kako radi maseni spektrometar
Uređaj ne meri masu direktno. Molekule prvo pretvara u jone, odnosno daje im naelektrisanje, a zatim meri odnos mase i naelektrisanja, koji se označava sa m/z. Za peptide se najčešće koriste dva načina jonizacije:
- Elektrosprej (ESI): rastvor se raspršuje u sitne kapljice pod visokim naponom. Peptidi pri tome često prime više protona, pa se isti molekul vidi kao nekoliko signala, sa jednim, dva ili tri naelektrisanja.
- MALDI-TOF: peptid se pomeša sa matricom i izloži laserskom impulsu. Ovde se peptid obično vidi sa jednim naelektrisanjem.
Elektrosprej se često vezuje direktno na HPLC uređaj. Ta kombinacija se zove LC-MS i svakom piku sa hromatograma daje i njegovu masu.
Primer: tripeptid GHK
Tripeptid GHK (glicin, histidin, lizin) ima molekulsku formulu C14H24N6O4. Njegova prosečna molarna masa je 340,38 g/mol, a monoizotopska masa, koja se računa samo od najzastupljenijih izotopa svakog elementa, iznosi 340,19.
U ESI spektru zato očekujemo:
- signal [M+H]+ na m/z 341,19, odnosno molekul sa jednim dodatim protonom,
- slabiji signal [M+2H]2+ na m/z 171,10, sa dva protona, pa je vrednost m/z upola manja.
Uređaji visoke rezolucije pokazuju i izotopski obrazac, niz manjih pikova pored glavnog. Razmak između njih otkriva naelektrisanje: on iznosi 1 kod jona sa jednim naelektrisanjem, a 0,5 kod jona sa dva.
Signali koji zbunjuju, a normalni su
Pored očekivanih jona na spektru se često vide i adukti: isti molekul sa natrijumom, [M+Na]+, koji je 22 jedinice teži od [M+H]+, ili sa kalijumom, [M+K]+, teži za 38. Natrijuma ima svuda, pa ovi signali nisu znak lošeg peptida. Važno je da laboratorija navede koji jon je uzela kao potvrdu.
Šta masena spektrometrija ne vidi
- Isti sastav, drugi redosled. Peptidi GHK i KHG imaju potpuno istu masu. Da bi se potvrdio redosled, molekul se u uređaju razbija na delove (tandemska masena spektrometrija, MS/MS), pa se sekvenca čita iz masa tih delova.
- Izomere. Leucin i izoleucin imaju istu masu, kao i L- i D-oblik iste aminokiseline. Obična MS ih ne razlikuje.
- Količinu. Različiti molekuli se ne jonizuju jednako lako, pa visina signala ne govori koliko čega ima. Za čistoću je potreban HPLC.
Kada je MS posebno korisna
Najviše podataka daje kombinacija LC-MS. Ako pored glavnog pika postoji nečistoća, njena masa često otkriva šta je ona: lanac kome nedostaje jedna aminokiselina lakši je tačno za masu te jedne karike, a oksidovan metionin teži je za 16 jedinica. Tako se vidi i odakle nečistoća potiče, iz sinteze ili iz razgradnje.
Kako izgleda dobar MS nalaz
- Navedene su teorijska i izmerena masa, kao i vrsta jona.
- Razlika između njih je u granicama tačnosti uređaja.
- Spektar je priložen ili se može dobiti na zahtev.
- Broj serije odgovara bočici.
Certifikate za naše serije, sa rezultatima čistoće i identiteta, možete pogledati ili zatražiti preko stranice Certifikati.
Pogledaj katalog