Plaćanje pouzećem · dostava 1–3 dana širom Srbije · gratis bakteriostatska voda uz svaki vial
Svi članci

Kako nastaje peptid: sinteza na čvrstoj fazi, korak po korak

Gotovo svi kratki i srednji peptidi danas nastaju istim postupkom: sintezom na čvrstoj fazi, poznatom po engleskoj skraćenici SPPS (solid-phase peptide synthesis). Postupak je 1963. godine objavio američki hemičar Robert Bruce Merrifield, a 1984. godine za njega je dobio Nobelovu nagradu za hemiju.

Ideja: lanac pričvršćen za zrno

Pre Merrifielda peptidi su se pravili u rastvoru. Posle svakog dodavanja aminokiseline proizvod je morao da se izdvoji i prečisti, pa je sinteza dužeg lanca mogla da traje mesecima.

Merrifieldova ideja bila je da se prva aminokiselina veže za sitna, nerastvorna zrna polimerne smole, a da lanac zatim raste na zrnu. Reagensi se dodaju u višku, a ono što nije izreagovalo jednostavno se ispere. Proizvod sve vreme ostaje na smoli, pa izdvajanje posle svakog koraka više nije potrebno.

Zanimljivo je da hemijska sinteza ide u suprotnom smeru od prirodne. U ćeliji ribozom gradi lanac od N-kraja ka C-kraju, a SPPS kreće od C-kraja: prva aminokiselina na smoli je poslednja u sekvenci.

Jedan ciklus sinteze

Danas se najčešće koristi takozvana Fmoc hemija. Svaka nova aminokiselina dolazi sa privremenom zaštitom na amino-grupi (Fmoc), da ne bi reagovala sama sa sobom. Bočni lanci imaju trajnije zaštitne grupe koje ostaju do kraja sinteze. Jedan ciklus izgleda ovako:

  • Skidanje zaštite: blaga baza, najčešće piperidin, uklanja Fmoc grupu sa kraja lanca na smoli, pa je amino-grupa slobodna.
  • Ispiranje: višak reagensa se ispere rastvaračem.
  • Vezivanje: sledeća aminokiselina, aktivirana posebnim reagensom, dodaje se u višku i gradi novu peptidnu vezu.
  • Ponovno ispiranje, pa sledeći ciklus.

Za peptid od trideset aminokiselina ovaj ciklus se ponavlja dvadeset devet puta. Danas to rade automatski sintetizatori, u količinama od nekoliko miligrama do više kilograma.

Zašto svaki korak mora da uspe skoro savršeno

Jedna ilustrativna računica pokazuje koliko je postupak nemilosrdan. Ako svako vezivanje uspe kod 99 % lanaca, posle 29 vezivanja pune dužine je oko 75 % lanaca. Ako uspe kod 98 %, pune dužine ostaje samo oko 56 %. Ostatak čine lanci kojima nešto nedostaje.

Odatle dolaze tipične nečistoće sirovog peptida:

  • Delecione sekvence: lanci kojima nedostaje jedna aminokiselina, jer jedno vezivanje nije uspelo.
  • Skraćeni lanci: lanci koji su prestali da rastu negde na pola puta.
  • Ostaci zaštitnih grupa koje na kraju nisu potpuno uklonjene.
  • Racemizacija: deo aminokiselina pređe iz prirodnog L-oblika u njegov odraz u ogledalu, D-oblik.
  • Sporedne reakcije pojedinih aminokiselina, na primer asparaginske kiseline.

Ove nečistoće su hemijski vrlo slične željenom peptidu. Ne vide se ni golim okom ni na vagi, već tek dobrom analitikom.

Odvajanje, prečišćavanje i sušenje

Na kraju sinteze jaka kiselina, trifluorosirćetna kiselina (TFA), istovremeno odvaja peptid od smole i skida zaštitne grupe sa bočnih lanaca. Sirovi peptid se istaloži, a zatim prečisti preparativnom HPLC hromatografijom: smeša prolazi kroz kolonu, lanci se razdvajaju, a sakupljaju se samo frakcije sa dovoljno čistim proizvodom. Te frakcije se spajaju i liofilizuju.

Posle prečišćavanja u prisustvu TFA peptid je najčešće u obliku trifluoroacetatne soli. Ta so se često zamenjuje acetatom, i zato u nazivima peptida viđate dodatak „acetat“. To nije druga supstanca, već drugi pratilac (kontrajon) istog peptidnog lanca.

Šta to znači za vas

Sinteza objašnjava zašto se kvalitet peptida ne može proceniti po izgledu. Lanac kome nedostaje jedna aminokiselina i pravi peptid izgledaju isto: kao beli prah. Razliku pokazuju HPLC, koji meri koliko ima glavnog lanca u odnosu na ostale, i masena spektrometrija, koja potvrđuje da glavni lanac ima tačnu masu.

Pogledaj katalog