Plaćanje pouzećem · dostava za 1–3 dana diljem Srbije · besplatna bakteriostatska voda uz svaki vial
Svi članci

Teški metali u peptidima: što mjeri ICP-MS

Peptid je organska molekula, pa bi se moglo pomisliti da teški metali tu nemaju što tražiti. Ipak, metali u tragovima mogu dospjeti u gotovo svaki proizvod: preko sirovina i reagensa, katalizatora, vode, čelične opreme ili ambalaže. Zato se njihov sadržaj mjeri, a ne pretpostavlja.

Koji se metali prate

Međunarodna smjernica ICH Q3D dijeli elementarne nečistoće prema toksičnosti:

  • Klasa 1: arsen (As), kadmij (Cd), živa (Hg) i olovo (Pb). Ti se elementi procjenjuju uvijek.
  • Klasa 2A: kobalt, nikal i vanadij, koji se relativno često susreću.
  • Klasa 2B: rjeđi elementi, uglavnom plemeniti metali iz katalizatora, poput paladija i platine. Prate se kada je poznato da se koriste u procesu.
  • Klasa 3: elementi niže toksičnosti, među njima bakar, krom i kositar.

Rezultati se izražavaju u ppm (dijelova na milijun, odnosno mg po kg) ili ppb (dijelova na milijardu, odnosno µg po kg).

Od taloga do plazme

Desetljećima se koristio jednostavan „test na teške metale“: metali su se taložili kao obojeni sulfidi, a boja se uspoređivala sa standardom. Test nije razlikovao jedan metal od drugoga, a neke je slabo hvatao. Američka farmakopeja napustila ga je 2018. godine i zamijenila instrumentalnim metodama.

Danas se koriste dvije tehnike utemeljene na induktivno spregnutoj plazmi (ICP):

  • ICP-MS: uzorak se razgradi kiselinom, otopina se raspršuje u argonsku plazmu zagrijanu na nekoliko tisuća stupnjeva, atomi se pretvaraju u ione, a maseni ih spektrometar razdvaja po masi i broji. Osjetljivost seže do dijelova na milijardu i niže, za mnogo elemenata u jednoj analizi.
  • ICP-OES: ista plazma, ali se umjesto mase mjeri svjetlost koju pobuđeni atomi emitiraju na valnim duljinama karakterističnim za svaki element. Metoda je pouzdana, ali manje osjetljiva.

Lažno povišeni rezultati

Obje tehnike imaju poznate zamke. Kod ICP-MS ion sastavljen od argona i klora ima masu 75, istu kao arsen, pa uzorak bogat kloridima može „pokazati“ arsen kojeg nema. Suvremeni uređaji to rješavaju kolizijskom ćelijom ili visokom razlučivosti. Kod ICP-OES problem su spektralna preklapanja: element kojeg u uzorku ima mnogo emitira svjetlost na brojnim valnim duljinama i može podići signal na liniji nekog drugog elementa.

To je osobito važno kod peptida koji u sebi namjerno nose metal, kao što su bakreni peptidi. Kod njih je bakar dio molekule, a ne nečistoća. U takvu uzorku sumnjiv nalaz nekog drugog elementa treba ponoviti drugom tehnikom, najčešće ICP-MS, prije nego što se izvede zaključak.

Kada je rezultat predobar

Ispravan nalaz za element koji nije pronađen ne glasi „0“, nego „manje od granice kvantifikacije“, na primjer „< 0,05 ppm“. Ta granica ovisi o elementu, metodi i količini uzorka, pa se razlikuje od elementa do elementa i od laboratorija do laboratorija.

Ako certifikat za svaki metal, kod svakog proizvoda i svake serije, navodi istu, nevjerojatno nisku vrijednost, to je razlog za oprez. Stvarna mjerenja rijetko izgledaju tako ujednačeno. Kako se prepoznaje sumnjiv papir pišemo u tekstu o certifikatu analize.

Pogledaj katalog