Aminokiseline: građevni blokovi peptida

Peptid je lanac aminokiselina povezanih peptidnim vezama. Sekvencije mogu biti vrlo različite, ali gotovo su sve sastavljene od istih dvadeset standardnih aminokiselina. Tko razumije te građevne blokove, lakše razumije zašto se dva peptida slične duljine ponašaju različito i što se provjerava na certifikatu analize (COA).
Zajednička osnova svake aminokiseline
Svaka standardna aminokiselina ima isti kostur. U središtu je alfa-ugljik, na koji su vezane četiri skupine: amino-skupina (NH2), karboksilna skupina (COOH), atom vodika i bočni lanac, koji se označava slovom R. Prve tri skupine iste su kod gotovo svih standardnih aminokiselina, a razlikuje ih bočni lanac. Iznimka je prolin: njegov je bočni lanac s amino-skupinom povezan u prsten, pa umjesto NH2 ima NH.
Kada se karboksilna skupina jedne aminokiseline poveže s amino-skupinom druge, oslobađa se molekula vode i nastaje peptidna veza. Najjednostavniji je primjer glicilglicin (Gly-Gly), dipeptid od dva glicina. Linearni lanac zato ima N-kraj, na kojem je amino-skupina, i C-kraj, na kojem je karboksilna skupina.
Svaka aminokiselina ima troslovnu i jednoslovnu oznaku, na primjer glicin Gly ili G, a triptofan Trp ili W, pa se i duga sekvencija može zapisati kao kratak niz slova.
Kiralnost: zašto je glicin iznimka
Alfa-ugljik koji nosi četiri različite skupine kiralan je: postoje dva oblika iste aminokiseline koji se odnose kao lijeva i desna ruka i ne mogu se preklopiti. Označavaju se kao L i D, a proteini se u prirodi grade od L-oblika.
Glicin je jedina standardna aminokiselina koja nije kiralna. Njegov je bočni lanac samo atom vodika, pa na alfa-ugljiku stoje dvije iste skupine i zrcalni su oblici identični.
Za kvalitetu je to važno jer L- i D-oblik imaju istu masu. Ako tijekom sinteze neka aminokiselina prijeđe u pogrešan oblik, masena spektrometrija to ne vidi. Takva se nečistoća ponekad može odvojiti HPLC-om, a ponekad je potrebna posebna kiralna analiza.
Pet skupina prema bočnom lancu
Podjela nije sasvim stroga i udžbenici neke aminokiseline svrstavaju različito, ali osnovna je slika ovakva:
- Nepolarne: glicin, alanin, valin, leucin, izoleucin, metionin i prolin. Bočni su im lanci uglavnom od ugljika i vodika, pa se slabo miješaju s vodom.
- Polarne, bez naboja: serin, treonin, cistein, asparagin i glutamin. Nose skupine koje s vodom stvaraju vodikove veze.
- Kisele: asparaginska i glutaminska kiselina. Pri neutralnom pH nose negativan naboj.
- Bazične: lizin, arginin i histidin. Lizin i arginin pri neutralnom pH nose pozitivan naboj, a histidin samo djelomično.
- Aromatske: fenilalanin, tirozin i triptofan, s prstenastim bočnim lancima.
Zašto bočni lanci odlučuju
Kostur je kod svih aminokiselina isti, pa svojstva peptida određuju vrsta i redoslijed bočnih lanaca.
Topljivost. Peptidi s mnogo nabijenih i polarnih ostataka lakše prelaze u otopinu. Dugi nizovi nepolarnih i aromatskih ostataka čine peptid sklonijim sljepljivanju i taloženju.
Naboj. Ukupni naboj peptida zbroj je naboja svih ionizirajućih skupina: kiselih i bazičnih bočnih lanaca, obaju krajeva lanca, a pri visokom pH i cisteina i tirozina, i mijenja se ovisno o pH okoline. Pri pH vrijednosti koja se zove izoelektrična točka ukupni je naboj nula, i tada je peptid obično najmanje topljiv.
Analiza. Bočni se lanci vide u svakom nalazu:
- Na HPLC koloni obrnutih faza peptid se zadržava to dulje što ima više nepolarnih i aromatskih ostataka.
- U masenoj spektrometriji peptid se najčešće mjeri kao pozitivan ion. Bazični ostaci i N-kraj primaju protone, pa peptid s više lizina ili arginina često nosi više naboja.
- Neki su bočni lanci kemijski osjetljivi. Metionin i cistein lako se oksidiraju, a asparagin može izgubiti amidnu skupinu. Takve se promjene vide kao mali dodatni pikovi na kromatogramu ili kao pomak mase, kod oksidacije metionina za 16 daltona.
Od sekvencije do nalaza
Molekulska masa peptida izračunava se iz sekvencije: zbroj masa aminokiselina, umanjen za masu vode koja se oslobodi pri svakoj peptidnoj vezi. Upravo tu izračunatu masu masena spektrometrija uspoređuje s izmjerenom. Ako nedostaje jedna aminokiselina ili je zamijenjena drugom, masa se u pravilu razlikuje. Iznimka su leucin i izoleucin, koji imaju istu masu, kao i L- i D-oblici.
Zato poznavanje aminokiselina pomaže da se certifikat analize čita s razumijevanjem: sekvencija, masa i čistoća tri su pogleda na isti niz građevnih blokova. Svaku seriju u Preporodu neovisni laboratorij provjerava na identitet, čistoću i količinu, a broj serije stoji na svakom vialu. Nalaz za aktualnu seriju možete pogledati ili zatražiti na stranici Certifikati.
Pogledaj katalog