Aminokiseline: gradivni blokovi peptida

Peptid je lanac aminokiselina povezanih peptidnim vezama. Sekvence mogu biti veoma različite, ali su gotovo sve sastavljene od istih dvadeset standardnih aminokiselina. Ko razume te gradivne blokove, lakše razume zašto se dva peptida slične dužine ponašaju različito i šta se proverava na sertifikatu analize (COA).
Zajednička osnova svake aminokiseline
Svaka standardna aminokiselina ima isti kostur. U središtu je alfa ugljenik, za koji su vezane četiri grupe: amino grupa (NH2), karboksilna grupa (COOH), atom vodonika i bočni lanac, koji se obeležava slovom R. Prve tri grupe su iste kod gotovo svih standardnih aminokiselina, a razlikuje ih bočni lanac. Izuzetak je prolin: bočni lanac mu je u prsten povezan sa amino grupom, pa umesto NH2 ima NH.
Kada se karboksilna grupa jedne aminokiseline poveže sa amino grupom druge, oslobađa se molekul vode i nastaje peptidna veza. Najjednostavniji primer je glicilglicin (Gly-Gly), dipeptid od dva glicina. Linearni lanac zato ima N-kraj, na kome je amino grupa, i C-kraj, na kome je karboksilna grupa.
Svaka aminokiselina ima troslovnu i jednoslovnu oznaku, na primer glicin Gly ili G, a triptofan Trp ili W, pa se i dugačka sekvenca može zapisati kao kratak niz slova.
Hiralnost: zašto je glicin izuzetak
Alfa ugljenik koji nosi četiri različite grupe je hiralan: postoje dva oblika iste aminokiseline koji se odnose kao leva i desna ruka i ne mogu se preklopiti. Obeležavaju se kao L i D, a proteini u prirodi grade se od L-oblika.
Glicin je jedina standardna aminokiselina koja nije hiralna. Njegov bočni lanac je samo atom vodonika, pa na alfa ugljeniku stoje dve iste grupe i ogledalski oblici su identični.
Za kvalitet je to važno jer L- i D-oblik imaju istu masu. Ako tokom sinteze neka aminokiselina pređe u pogrešan oblik, masena spektrometrija to ne vidi. Takva nečistoća se ponekad razdvaja na HPLC-u, a ponekad je potrebna posebna hiralna analiza.
Pet grupa po bočnom lancu
Podela nije sasvim stroga i udžbenici neke aminokiseline svrstavaju različito, ali osnovna slika je ovakva:
- Nepolarne: glicin, alanin, valin, leucin, izoleucin, metionin i prolin. Bočni lanci su im uglavnom od ugljenika i vodonika, pa se slabo mešaju sa vodom.
- Polarne, bez naelektrisanja: serin, treonin, cistein, asparagin i glutamin. Nose grupe koje grade vodonične veze sa vodom.
- Kisele: asparaginska i glutaminska kiselina. Pri neutralnom pH nose negativno naelektrisanje.
- Bazne: lizin, arginin i histidin. Lizin i arginin pri neutralnom pH nose pozitivno naelektrisanje, a histidin samo delimično.
- Aromatične: fenilalanin, tirozin i triptofan, sa prstenastim bočnim lancima.
Zašto bočni lanci odlučuju
Kostur je kod svih aminokiselina isti, pa osobine peptida određuju vrsta i redosled bočnih lanaca.
Rastvorljivost. Peptidi sa mnogo naelektrisanih i polarnih ostataka lakše prelaze u rastvor. Dugi nizovi nepolarnih i aromatičnih ostataka čine peptid sklonijim slepljivanju i taloženju.
Naelektrisanje. Ukupno naelektrisanje peptida zbir je naelektrisanja svih jonizujućih grupa: kiselih i baznih bočnih lanaca, oba kraja lanca, a pri visokom pH i cisteina i tirozina, i menja se sa pH sredine. Pri pH vrednosti koja se zove izoelektrična tačka ukupno naelektrisanje je nula, i tada je peptid obično najmanje rastvorljiv.
Analiza. Bočni lanci se vide u svakom nalazu:
- Na reverzno-faznoj HPLC koloni peptid se zadržava duže što ima više nepolarnih i aromatičnih ostataka.
- U masenoj spektrometriji peptid se najčešće meri kao pozitivan jon. Bazni ostaci i N-kraj primaju protone, pa peptid sa više lizina ili arginina često nosi više naelektrisanja.
- Neki bočni lanci su hemijski osetljivi. Metionin i cistein se lako oksiduju, a asparagin može da izgubi amidnu grupu. Takve promene se vide kao mali dodatni pikovi na hromatogramu ili kao pomak mase, kod oksidacije metionina za 16 daltona.
Od sekvence do nalaza
Molekulska masa peptida izračunava se iz sekvence: zbir masa aminokiselina, umanjen za masu vode koja se oslobodi pri svakoj peptidnoj vezi. Upravo tu izračunatu masu masena spektrometrija poredi sa izmerenom. Ako nedostaje jedna aminokiselina ili je zamenjena drugom, masa se po pravilu razlikuje. Izuzetak su leucin i izoleucin, koji imaju istu masu, kao i L- i D-oblici.
Zato poznavanje aminokiselina pomaže da se sertifikat analize čita sa razumevanjem: sekvenca, masa i čistoća tri su pogleda na isti niz gradivnih blokova. Svaku seriju u Preporodu nezavisna laboratorija proverava na identitet, čistoću i količinu, a broj serije stoji na svakom vialu. Nalaz za aktuelnu seriju možete pogledati ili zatražiti na stranici Certifikati.
Pogledaj katalog