Što su peptidi i po čemu se razlikuju od proteina

Peptidi su lanci aminokiselina povezanih peptidnim vezama. Zvuči kao definicija iz udžbenika, ali iz nje proizlazi gotovo sve što je važno za kvalitetu peptida: od čega je molekula sastavljena, kojim redoslijedom i koliko je taj redoslijed osjetljiv na pogrešku.
Aminokiseline: abeceda od dvadeset slova
Svaka aminokiselina ima isti kostur: amino-skupinu (-NH2), karboksilnu skupinu (-COOH) i bočni lanac po kojem se razlikuje od ostalih. Genetski kod koristi dvadeset standardnih aminokiselina. Bočni lanac određuje karakter: neke aminokiseline vole vodu, neke je izbjegavaju, neke nose naboj, a neke, poput metionina i cisteina, sadrže sumpor i lako se oksidiraju.
Zato se peptidi zapisuju kao niz slova. Svaka aminokiselina ima kraticu od tri slova i oznaku od jednog slova: glicin je Gly ili G, histidin His ili H, lizin Lys ili K. Tripeptid GHK je, dakle, glicin, histidin i lizin, tim redom.
Peptidna veza
Peptidna veza nastaje kada karboksilna skupina jedne aminokiseline reagira s amino-skupinom sljedeće. Pritom se izdvaja jedna molekula vode, pa kemičari tu reakciju zovu kondenzacija. Nastala veza ravna je i kruta jer se elektroni djelomično dijele između atoma ugljika, kisika i dušika. Ta je krutost razlog zašto se lanci savijaju na predvidive načine.
Lanac ima dva različita kraja: N-kraj, sa slobodnom amino-skupinom, i C-kraj, sa slobodnom karboksilnom skupinom. Sekvencija se uvijek piše od N-kraja prema C-kraju. Zato GHK i KHG nisu ista molekula, iako imaju potpuno iste sastojke i istu masu.
Gdje prestaje peptid, a počinje protein
Oštre granice nema. Uobičajeno je da se lanci do pedesetak aminokiselina zovu peptidima, a dulji proteinima. Inzulin, s 51 aminokiselinom u dva lanca, stoji baš na toj granici.
Razlika nije samo u duljini:
- Proteini se savijaju u stabilne trodimenzionalne oblike, često sastavljene od više dijelova, i taj je oblik dio njihove funkcije.
- Kratki peptidi obično su pokretljiviji i nemaju jedan stalan oblik.
- Kratki i srednji peptidi danas se najčešće proizvode kemijskom sintezom, a veliki proteini u živim stanicama, takozvanom rekombinantnom proizvodnjom.
Peptidi oko nas
Organizam koristi peptide kao glasnike: inzulin, glukagon, oksitocin i vazopresin peptidni su hormoni, endorfini su neuropeptidi, a defenzini su dio urođene obrane od bakterija. Peptida ima i u hrani i oko nje: umjetno sladilo aspartam je, kemijski gledano, metilni ester dipeptida asparaginske kiseline i fenilalanina.
U medicini je inzulin prvi put upotrijebljen 1922. godine. Prvi kemijski sintetizirani peptidni hormon bio je oksitocin, za što je Vincent du Vigneaud 1955. godine dobio Nobelovu nagradu za kemiju. Danas je u svijetu odobreno više od 80 lijekova koji se temelje na peptidima.
Zašto je redoslijed sve
Ako se u lancu od dvadeset aminokiselina zamijeni, izostavi ili udvostruči samo jedna, dobiva se druga molekula. Izvana izgleda isto, kao bijeli prah u bočici, ali to nije isti peptid. Zato se kod peptida uvijek provjeravaju dvije stvari: identitet, odnosno je li u bočici točno onaj lanac koji piše na naljepnici, i čistoća, odnosno koliko u uzorku ima drugih, sličnih lanaca.
Kako se te dvije stvari mjere objašnjavamo u tekstovima o HPLC čistoći i masenoj spektrometriji. Nalaze za naše serije možete pogledati ili zatražiti putem stranice Certifikati.
Pogledaj katalog